Križ na najvišem vrhu Marjana, Telegrinu (Drugi vrh), postavljen je 1900. godinem i izrađen je bio od bijelog kamena. Blagoslovio ga je 05. svibnja 1901. godine kanonik i župnik stolne crkve  don Mate Dvornik. Pučani su od tada ovaj vrh Marjana zvali Veli križ.
Iz tog vremena postoji samo jedna fotografija na kojoj se vidi upravo taj križ.

Također, postoji i slika križa iz tog vremena u knjizi Vicka Mihaljevića (gradonačelnik Splita 1907.-1911.)  “Pregršt šušnja” (1905.).

Križ je na najvišem vrhu Marjana ostao do 1917. godine, pred sam kraj Prvog svjetskog rata, kada ga je austrougarska vojska uklonila, jer bi mogao neprijatelju poslužiti kao reper kod ciljanja. Nakon sloma monarhije križ je još neko vrijeme ostao ležati na svom mjestu.

1925. godine pokrenuta je akcija obnove križa. Postoje dokumenti i skice iz tog vremena koje smo pronašli u arhivi Društva Marjan, koja je završila neuspjehom.

Devedesetih godina ponovno je pokrenuta inicijativa za obnovom marjanskog križa, koja je i ovaj put bila popraćena s mnogo kontroverzi.

Stav Društva Marjan u pogledu postavljanja križa na Marjanu bio je slijedeći: “U park šumi Marjan ima dosta crkvica koje zajedno s njihovim okolišem doslovno vape za obnovom i smatramo da bi redovito održavanje i briga o njima trebao biti prioritetni zadatak u odnosu na postavljanje novih vjerskih obilježja.”

Ovakav, nasilan način postavljanja križa, bez postojanja propisane prostorno-planske dokumentacije (PPPPO-a Park šume Marjan) i podignut u predizborno vrijeme, apsolutno je neprihvatljiv i nedopustiv.
Još većoj konfuziji u obnovi križa pridonio je stav Konzervatorskog odjela u Splitu zbog izdavanja različitih smjernica u pogledu dimenzija križa. U razdoblju od svega 5 mjeseci dali su 3 različita mišljenja o visini križa, što je izazvalo velike polemike u javnosti.

Možda je najbolji prikaz okolnosti u kojima se ponovno podigao križ na Marjanu opisuje tekst iz Slobodne Dalmacije “Križ stiže za 7 dana, a Tuđmana lijevaju”.