Društvo Marjan je zaprimilo slijedeći e-mail:

Poštovani
šaljem vam jednu moju pjesmu objavljenu u zbirci “Kojin
jazikon” 2003, pisanu hvarskom (mjesto Vrbanj) čakavicom,
koja govori o našem Marjanu i ljudskim pretenzijama prema
njemu.
Mislim da se dobro uklapa u vaša hvalevrijedna nastojanja
akcije :
Recimo NE gradnji i prometu unutar Park šume Marjan.

Srdačan pozdrav

Miki Bratanić

E Merjane moj

Sa svih bondih ti pomalo žile potukujedu.
Sa svih bondih ti se u tilo uvukujedu,
stargodu, rujedu, kopodu i kidadu
komade tila tvojega.
Posikli ti ruke i noge,
izkavali tilo tvoje i ranili dušu.
Ti prizivaš i pomoć tribuješ,
beštije tvoje ričedu ranjene.
A muk gluhi doubije te,
slipoća slipih pore ti sarce.
Ruke svoje karvave razmažijedu po tebi,
grabidu pud vorha, prezočni ;
da in se nasitit tila tvojega
i na vorhu paloc špjenat,
možjane ti iskopat.
E Merjane moj , Merjane.