Arhiva kategorije: Iz Medija

14.07.2011. Odgovor Društva Marjan na tekst “Natječaj za Prvu vodu je obveza iz GUP-a 2006.” objavljen u Slobodnoj Dalmaciji

Danas 14.07.2011, u rubrici Tribina Slobodne Dalmacije objavljena je reakcija Društva Marjan na članak od 09. srpnja ove godine objavljen u istojrubrici. Oba teksta možete pročitati u nastavku.

Ovim putem želimo reagirati na tvrdnje napisane u članku „Natječaj za Prvu vodu je obveza GUP-a iz 2006. godine“ objavljen 09.srpnja u rubrici Tribina Slobodne Dalmacije.
U dopisu Grada Splita kaže se da je „upravo Društvo Marjan u vrijeme donošenja GUP- a tražilo da se baš na tom navedenom području planira izgradnja i uređenje kako to zahtijevaju standardi“.
Iznošenje ovakvih tvrdnji od strane Grada Splita iz kojih bi se eventualno moglo shvatiti da je Društvo Marjan tražilo izgradnju kakvu planira investitor Latebra d.o.o. temeljem pobjedničkog rada nedavno provedenog Natječaja, najblaže rečeno ne odgovaraju istini.
Istina je da je Društvo Marjan tražilo da se predmetno kupalište na Prvoj vodi, uredi na način da se tamo predvidi „izgradnja pratećih rekreacijskih sadržaja i montažnih (lakih) konstrukcija“ a što podrazumjeva manji montažni objekt u funkciji plaže i to poštujući odredbe GUP-a koje se odnose na umjetna kupališta-nasuta.
Da ne bude zabune, u gore spomenutom Natječaju proziva se članak GUP-a koji se odnosi na umjetna kupališta-nasuta, a pri tom se planira gradnja ugostiteljske građevine na prostoru koji niti je nasut, niti je umjetno nastao, nego je u naravi šuma, odnosno šumsko zemljište. To je manipulacija i izigravanje odredbi GUP-a. Pobjednički rad na prije spomenutom Natječaju predviđa izgradnju ugostiteljskog objekta upravo u šumi, odnosno na šumskom zemljištu, dakle, NE na nasutom dijelu plaže i to je ono što je nedopustivo i što je u suprotnosti sa zahtjevima Društva Marjan u izradi PPPPO-a.

Nadalje, u prije navedenom tekstu nigdje se ne spominje najvažniji citat iz odgovora Društvu Marjan koji potpisuje Državna tajnica gđa. Josipa Blažević Perušić. Iz citata koji glasi: „Slijedom svih navedenih odredbi GUP-a kojim se određuje uređivanje područja Park-šume Marjan do donošenja PPPPO-a te imajući pri tom na umu integralnu primjenu svih odredbi GUP-a, unatoč činjenici da su na grafičkom prikazu 4.b Urbana pravila označene površine s 2.9., ne proizlazi da je istima omogućena izgradnja i novih ugostiteljskih građevina na način i na temelju odredbi urbanog pravila 2.9. a a kako se to navodi u prijavi naslova.“ sasvim je razvidno da na predmetnom zaštićenom prostoru Park šume Marjan, do donošenja PPPPO-a nije moguća izgradnja novih ugostiteljskih građevina.


                                                                                                            Upravni odbor „Društva Marjan“

 

0

24.03.2011. USPJELI SMO!!! Na Prvoj vidilici postavljeni stupići – preneseno iz Slobodne Dalmacije


Već ste se u komentarima pitali – gdje smo, što smo … s našom akcijom na Prvoj vidilici.
Evo, to smo čekali – ispred Šurjakovog kafića napokon su stavljeni stupići, čak ojačani lokotom.
Ostali su tek automobili koji su tu zanoćili.
Znači, uspjeli smo, i to ponajprije zahvaljujući našem agilnom fotoreporteru Feđi Klariću te, naravno, vama, koji ste kroz komentare dali potporu akciji i natjerali gradske oce da se napokon pokrenu.

Do iduće akcije!

Vaš portal SD!

Preneseno iz Slobodne Dalmacije, Foto: Duje Klarić / CROPIX

HVALA U IME DRUŠTVA MARJAN

23.03.2011. FOTO GRADSKE SRAMOTE (2) Prva vidilica i jutros kao parking – preneseno iz Slobodne Dalmacije


Koliki god bio bezobrazluk vozača na Prvoj vidilici, tolika će biti i naša upornost u akciji da se spriječi parkiranje kao šaku u oko toj najpoznatijoj splitskoj vizuri.

Jutros je ponovno okupiran prostor uz kafić Ivice Šurjaka, a on sam ostavio je svoj mercedes tamo gdje nikako ne bi smio. Naravno, slijedili su ga i brojni drugi.

Opet policiji, vatrogascima, Park Šumi Marjan, Parkovima i nasadima, Kerumu, Banovini … na znanje.

Vidimo se opet!

Preneseno iz Slobodne Dalmacije FOTO: FEĐA KLARIĆ / CROPIX

22.03.2011. FOTO GRADSKE SRAMOTE (1) Prvu vidilicu pretvorili u – parking – preneseno iz Slobodne Dalmacije




Na Prvoj vidilici, kultnom mjestu za Splićane i goste grada, vlada skandalozni nered zbog parkiranih automobila.
Iako postoje tri znaka zabrane pristupa vozilima, Vozači očito ne mare za to.
Čak vlasnik kafica Ivica Šurjak stupić koji bi trebao priječiti pristup autobilima drži preko dana ispred lokala.
Na sramotu prometne policije, vatrogasaca, komunalne inspekcije, Parkova i nasada …

POGLEDAJTE GALERIJU …

23.03.2011. Preneseno iz Slobodne Dalmacije, Tekst i foto: Fedja Klarić / CROPIX

Samo da se podsjetimo

01.11.2010. Plato Prve vidilice opet pun vozila, stupića nema

12.01.2011. Jurica Pavičić:Varšavska ulica u marjanskoj šumi – preneseno iz Slobodne Dalmacije


U ponedjeljak, hrvatske novine, pa i “Slobodna”, izvijestile su o neobičnoj međususjedskoj kavgi koja se dogodila na Bačvicama. Akter ove groteskne istinite priče čovjek je pod imenom Jozo Rogošić, biolog, profesor poljodjelstva na zadarskom fakultetu i stanovnik možda najprestižnijega splitskog kvarta.
Spomenuti Rogošić stanuje u zgradi u Gupčevoj ulici, koja u okućnici ima čemprese starije i od Rogošića, a i od njegovih roditelja. Rogošiću se, međutim, ti čempresi nisu sviđali. Nekako mu bili grobljanski.
Pravili su mu hlad, uzrokovali plijesan i gljivice. Netko drugi napravio bi ono što u ovoj situaciji radi razuman čovjek: prodao bi prizemni stan na Bačvicama i preselio se na osunčani vrh kakvog nebodera.
Ali, Rogošiću se ipak sviđa živjeti na Bačama. Stoga je on odlučio “prearanžirati” svoj omiljeni kvart tako što je uzeo motornu pilu i sasjekao zelene stanovnike koji su tu bili puno prije njega.
Pritom je pretukao nezadovoljne susjede, zalijepio nekoj curi trisku, a kad su ostali susjedi zvali policiju, ona se ponijela onako kako to splitska policija obično i učini.
Prezauzeta maltretiranjem mirovnih aktivista, ona je i počinitelja i žrtvu kaznila – prekršajnom prijavom.
Priča o Jozi Rogošiću svojom je bizarnošću doprla i do stupaca nacionalnih medija, iako ona, nažalost, u splitskom kontekstu ni po čemu nije osobita.
Valjda nema splitskog susjedstva i portuna koje nije proživjelo neki sličan epski sraz između dviju vrsta ljudi u ovom gradu – onih koji bi stabla čuvali i onih koji bi ih zatrli do korijena. Već desetak godina živim na Gripama, u zgradi koja ima okućnicu s malim šumarkom.
Nije to ne znam kakva šuma: par lovora, borić, oleandri, jedna palma i tuje. Ne mogu ni predočiti koliko sam puta slušao sugestije vlastitih susjeda koji bi bili najsretniji kad bih taj šumarak pošaližao, pretvorio u betonski parking ili (ako već ne to, onda barem) povrtnjak s pomama i verzotom.
U tim razgovorima, stabla u našoj okućnici poprimala su dimenzije zlopogleđa koji svojim opstojanjem prijete ljudskog egzistenciji, civilizaciji i zdravlju. Stabla podlokavaju korijenjem zid. Potkopavaju zgradu.
Smokva kida crnu jamu i uzrokuje izlijevanje fekalija. Oleandar je otrovan i opasan za djecu. Od lovora se ne vidi firma dućana. Grane nam ulaze na balkon. Preko njih nam u kuću ulaze miši i vjeverice. Po buri stablo može pasti i razbiti kupe.
Grana može ubit dite. Po njoj se može popeti lopov. Stablo je – ukratko – boleština, prijetnja i zlo. Ne znam je li uzrok ovom mentalitetu činjenica da smo predugo bili stočarski narod kojemu je za život trebala krčevina, ili je riječ o nečem drugom. Ali, ostaje činjenica da lavovski dio naših sugrađana na stablo gleda kao da je štakor, poljski miš, lišaj. Stablo je nametnik kojeg – ukratko – treba satrti.

Čarobni pojas

Splitski stablocid, međutim, nema samo svoje spontano, neorganizirano krilo. U njemu ne sudjeluju samo pomahnitali susjedi oboružani šegacom i motorkom Stiehl. Postoje dijelovi Splita u kojima stabla nisu na udaru samo primitivaca solista, nego na njih zajedno atakiraju dobro orkestrirane, institucionalne snage.
A jedan od tih i takvih dijelova Splita je upravo onaj koji je sam po sebi spomenik stablofiliji – a to je Marjan.
Osim čempresa na Bačvicama, naime, ovih se dana u pogibelji nalaze i borovi na sjevernoj marjanskoj obali. Na njih ne juriša, međutim, jedan raspomamljeni susjed solist, nego čitava falanga fine, elitne gospode koju čine arhitekti, urbanisti, gradski činovnici te, dakako, gradonačelnik i njegova konkubina.
Svi oni zajedno su se udružili da činom prvorazredne urbanističke zloupotrebe izgrade ugostiteljski objekt Fani Horvat na lokaciji iza spinutske lučice. Lokacija o kojoj je riječ svojevrsno je urbanističko “međuzemlje”, zona koja se još od sedamdesetih sastoji od dva nesrasla dijela.
Prvi od njih je park-šuma Marjan koja se svojim sjeveroistočnim obroncima spušta do lučice SD-a Špinut. Drugi dio čini neartikulirani i neuređeni vanjski nasip lučice, nastao uoči Mediteranskih igara, kad je iskopana zemlja marjanskog tunela korištena za gradnju marine.
S jedne strane, dakle, imamo početak čarobnog parkovnog pojasa koji smo naslijedili od boljih predaka. S druge, divlju škaju koja nikad nije privedena svrsi i iz koje vire armature.
Svatko razborit odlučio bi ugostiteljske sadržaje graditi na neuređenoj sipini, a marjansku šumu sačuvati. No, to ne ide tako u Splitu: u Splitu, gradit će se u šumi, a nasip će ostati divlji kakav je bio.
Pitate se zašto. Ako se to pitate, onda ne živite u Splitu, jer u Splitu su svi odgovori strašno jednostavni. Jednostavan je stoga i odgovor na ovo pitanje: naime, gradonačelnik Željko Kerum i njegova što-je-već-Fani vlasnici su terena u šumi, a nasipa nisu.
A s obzirom da su mu vlasnici, iskoristit će sitnu okolnost da su na vlasti i na svom vlasništvu omogućit će gradnju. Riječ je, ukratko, o stršećem primjeru sukoba interesa koji bi sam po sebi trebao zanimati USKOK.
A u toj raboti suučesnici su im mnogi: stare splitske familje koje su im prodale teren, urbanisti koji glume porotu u javnom natječaju, arhitekti koji u njemu sudjeluju. Pogledajte kakav je jadni amater Jozo Rogošić sa svojim šegacom kad ga se usporedi s ovim “jakim snagama”.
Na sirotih deset borova oko Druge vode jurišaju cijele kohorte profesionalaca, u službi Njegova Veličanstva Željka.

Udružimo se!
Nas preostalih građana – znam – nema previše. Ali, nešto nas još ima, ima nas bajkera, klajmbera, šetača, kupača, berača šparoga.
Ne preostaje nam drugo nego da se svi zajedno – od studenata do penzionera, od gradskih vijećnika do škverana i od sportaša do torcidaša – udružimo i od tih dvadeset borova napravimo svoju Varšavsku.
Naime, ako smo dotle došli, ako Kerum doista može početi sjeći Marjan da bi ga podario svojoj ljubavnici – onda u ovom gradu postaje moguće sve.

Objavljeno 12.01.2011. u Slobodnoj Dalmaciji, piše: Jurica Pavičić

29.12.2010. “Posljednja bitka za ugroženi Marjan” – preneseno iz Slobodne Dalmacije


U Splitu postoje dvije vrste ljudi. Prvi su oni koji na Marjanu nisu nikad. Drugi su oni koji su na Marjanu stalno i kojima je on poput kruha i kisika.U prvu skupinu, vjerujem, pripada većina vas. Imate svoju vikendicu, otok ili selo, ili pak slobodne nedjelje provodite u neonskoj arkadiji, divoti šoping centra. Gledate Marjan svaki dan, promatrate ga kako počiva na boku kao tamnozeleni kit, možda vam je drago da postoji kao akcent u pejzažu, ali nije važan dio vašeg života.

No, osim vas u ovom gradu postoji i druga skupina ljudi, skupina u koju spadam i ja. U njoj su marjanski fanatici, njegovi dnevni, nasušni korisnici: bajkeri i klajmberi, rekreativci i šetači, berači šparoga i bake koje igraju trešetu na klupicama Bena. To su ljudi kojima je Marjan zadnje utočište, najljepša i posve besplatna gozba kojom su nas počastili naši preci. Za njih i za mene, Marjan je jedan od zadnjih razloga zašto iz ovog strašnoga grada ne treba odmah pobjeći. A ti i takvi, koji su poput mene na Marjanu dnevno, iz dana u dan vide kako on zastrašujuće propada. Marjan kakav je danas zapušteni je relikt nekadašnje slave, žalosni proizvod javašluka, zapuštenosti i svjesne, gramzive destrukcije. On je svake godine manji i svake godine smežuraniji, a u toj agresiji na javno dobro svesrdno su i udruženim snagama sudjelovale sve kategorije naših sugrađana – od malih zemljoposjednika do poduzetnika, od arhitekata i urbanista do svih vlasti, uključujući (pogotovo) sadašnju.

Zapuštenost Marjana očituje se u tome kako se on žalosno održava, očituje se u počupanim klupama, uništenim kamenim ogradama, porazbijanoj signalizaciji, u grudvama ruzinave žice koje su preostale od negdašnje marjanske ograde.

Ta zapuštenost tužni je simptom – ali, mnogo gora od nje je smišljena, iskalkulirana ljudska lakomost s kojom se Marjan bori, lakomost koja se već desetljećima trsi da ga od javnog dobra pretvori u kapitalistički resurs i vrelo eksploatacije. Još tijekom devedesetih, netko je s ironijom komentirao kako sa svakom smjenom gradske vlasti kuće na Marjanu rastu za jedan red.

U tom građevinskom jurišu na marjanski rub sudjelovale su sve klase i grupe, od vlasnika terena do društvene bogataške elite poput slikara Mihanovića ili Tonija Kukoča. Tijekom devedesetih, administrativna smicalica s nepoklapanjem urbanističkih granica Marjana poslužila je kao rupa u zakonu da na spinutskim obroncima i na vrhu Varoša nikne čitavo, gusto stambeno naselje.

Posljednje zdanje u tom naselju upravo se gradi, arhitekt mu je predsjednik splitskog Društva arhitekata, a u tvrtki koja ga gradi direktorica je bila danas prva Kerumova savjetnica za urbanizam. U urbanistički plan iz 2006. ugrađena je slična takva dobro promišljena “nedorečenost” kojoj je dalekosežni smisao bio da omogući gradnju. U tom urbanističkom planu, sva su područja izvan oboda marjanske uzobalne ceste umjesto park-šumom proglašena plažom.

Na taj način “plažom” su proglašena i područja s kojih uopće nema pristupa moru, područja gdje je more zauzeto lučicom, pa čak i područja na vrhu klifova i pokosa na Kašjunima.

Igranje žigicama

Na taj način stvorena je umjetna rupa u zakonu pomoću koje se u gotovo čitavom priobalnom području Marjana može – graditi. Tu rupu u zakonu iskoristio je Željko Kerum koji je na ime svoje priležnice pokupovao terene na sjevernoj marjanskoj strani, a potom firmi u njenom vlasništvu dao da za to područje pravi urbanistički plan.

Ali – u toj priči daleko od toga da je samo Kerum kriv. Puno je tu suučesnika, od finih, bogatih familija koje su mu zemljište prodale, preko vijećnika koji su za stare vlasti ovakav GUP izglasale, pa do struke koja je – kao i mnogo puta u Splitu, zapravo kao i uvijek u Splitu – trasirala zlo i poškropila ga ciničnim blagoslovom. Marjanu, ukratko, zvoni crveni alarm. Već ionako loše stanje za idućih se nekoliko godina može pretvoriti u nesagledivu katastrofu.

Upravo je zato skupina malobrojnih, zadnjih fanatika iz Društva Marjan pokrenula ovih tjedana inicijativu da se Marjan konačno urbanistički uredi donošenjem akta koji se krije iza kratice PPPO – Plan prostora s posebnim prirodnim obilježjima. Županijska skupština prošlog je tjedna izglasala donošenje tog plana, pri čemu su se tijekom skupštinske rasprave sve inicijative za jaču zaštitu Marjana sudarale sa sabotažom onog koji bi Marjan trebao prvi štititi – Grada Splita.

Grad Split tražio je da se iz zaključaka Županijske skupštine izbaci bitna “trinaesta točka” koja zabranjuje daljnju gradnju na Marjanu. Kerumov šogor i predsjednik ŽS Petroslav Sapunar nije predstavnicima Društva Marjan dopustio ni da govore na skupštini. Vječni “ve de” javne ustanove “Marjan” Mate Kosović ovog je ljeta prvi branio nužnost prometa oko Marjana, s argumentom da se “mora misliti i na kafiće”. Isti Kosović nije došao prije desetak dana na javnu raspravu o problematici prometa na Marjanu jer je – neodgodivo morao u Mostar!

Kad se sve to vidi, jasno je da si iz glave moramo izbiti iluzije: Marjanu, naime, nije ovako jer je netko u splitskoj vlasti nemaran ili lijen. Marjanu je ovako jer je i bivšim splitskim vlastima, a pogotovo i najočitije ovoj, stalo da Marjanu bude kaos. Stalo im je, jer njima Marjan nije dnevni kisik i kruh, nego špekulantski, profitni resurs.

U takvim okolnostima, ovih dana počinje rad na tom famoznom PPPO-u, dokumentu koji je za Marjan “to be or not to be”. To je igranje žigicama u kojem novi planski dokument Marjan može spasiti daljnje propasti, ali može biti i oruđe legaliziranja svih privatnih interesa, od Kerumovih na vrhu do svih manjih i nižih. Marjan ulazi u svoju posljednju, odlučujuću bitku, i tijekom idućih desetak mjeseci odučit će se hoće li Marjana kakvog znamo uopće biti ili je proces dotjeran do kraja.

Sizifovski posao

Tu utakmicu zeleno, trpeljivo brdo igra u nepodesnim uvjetima i na gostujućem terenu. U marjanskoj utakmici protiv Marjana igraju svi: i gradska vlast koja je servis “ćaće” poduzetnika, i arhitekti i urbanisti koji su interesno premreženi, i vlasnici terena, i svi oni koji svoju urbanu vilu već vide na Kašjunima i Pod Kosom.

Jedini koji su na drugoj strani jest nejaka marjanska sekta, neki dobar, nevidljivi, obični svijet, klajmberi, bajkeri i rekreativci, berači šparoga i tete koje kartaju na Benama. U idućih deset mjeseci, tima i takvima preostao je sizifovski posao da mobiliziraju ovaj lijeni, snishodljivi grad šetebandjera i člankolizaca, da ga natjeraju da se građanski trgne i da spasi našu generaciju od konačne, nenadmašne sramote.

Piše: Jurica Pavičić, Slobodna Dalmacija, 29.12.2010.

21.12.2010. PARK-ŠUMA MARJAN Crta obrane od divlje gradnje ostat će ista

Vijećnici Županijske skupštine u utorak su jednoglasno usvojili odluku o izradi Prostornog plana područja posebnih obilježja Park-šume Marjan, (PPPPO) koji će na ovom zaštićenom području regulirati pitanja u prvom redu namjene tog prostora, koji se odnosi na zaštitu šume i sprečavanje nabujale divlje izgradnje na njezinim rubnim dijelovima. Ovo je prvi službeni Plan koji je donesen nakon davne 1964. godine kada je dio Marjana postao zaštićeno područje. Inzistiranje inicijatora “Društva Marjan“ i Grada Splita da se za vrijeme izrade Plana uvede moratorij u trajanju od dvije godine na daljnju gradnju, koje je u obliku amandmana predložio SDP, nije prošao.
Pročitaj više

18.10.2010. Dok Marjan čeka plan divlji graditelji nadiru – preneseno iz Slobodne Dalmacije


Prostorni plan područja posebnih obilježja (PPPPO) za park-šumu Marjan temeljni je dokument, svojevrsna marjanska biblija za oko 307 hektara površine, koliko iznosi obuhvat zaštićenog područja splitskog poluotoka.
Njime bi se u prvom redu odredili ciljevi i uvjeti zaštite okoliša i prirode, te propisale mjere za zaštitu, namjenu i uvjete korištenja park-šume.
I u važećem GUP-u iz 2006. godine propisana je izrada ovog plana, ali evo, pune četiri godine su prošle, a ovaj dokument nije napravljen, što za posljedicu ima bujanje, često i bespravne gradnje unutar granica park-šume.

Spas od devastacije
Prema riječima Nikole Grabića, nezavisnog vijećnika i člana Društva “Marjan”, već sada se unutar park-šume nalazi 57 objekata od čega njih dvije trećine nemaju dozvole. Plan je, veli, zadnji dokument koji bi mogao spasiti park-šumu od devastacije i daljnje betonizacije zelenih površina.
– Glavni razlog gradnje na Marjanu koja se otela kontroli je nepoklapanje granica park-šume koje određuje Prostorni plan grada Splita i njegov GUP, kao i izdavanje “iznuđenih“ dozvola za gradnju koje su različiti pročelnici za urbanizam u Gradu i Županiji različito tumačili.
Ovim bi se planom zaštitio isključivo javni interes i sasvim je sigurno da će njegovim donošenjem biti utvrđena nova, konačna i nedvosmislena granica park-šume. Nameće se logično pitanje je hoće li ta granica biti povučena iznad već sagrađenih objekata ili ne.
U svakom slučaju, ako se objekti ili, pak, parcele nađu u park-šumi, Grad bi njihove vlasnike trebao obeštetiti po tržišnim cijenama ili im naći zamjenske parcele, za što bi, prema našoj procjeni, trebalo oko tri milijuna eura – tvrdi Grabić.
Prema slovu zakona, obvezu donošenja PPPPO-a ima Županijska skupština, a Grad je na Grabićevu inicijativu krajem prošlem godine poslao Županiji dokument u kojem traži da se izrada plana uvrsti u program rada Skupštine.

Županija odlučuje
– Sredstva za izradu plana iznose oko 600 tisuća kuna i predviđena su proračunom Grada Splita, a uključuju troškove izrade kartografskih podloga, pripreme i provedbe javnih rasprava te troškove pripreme prostornih planova za usvajanje – navodi Grabić i dodaje još jednu važnu odredbu – nakon što Županija krene u izradu plana, na rok od dvije godine zabranjuje se izdavanje bilo kakvih akata za gradnju, osim zahvata komunalne infrastrukture te uređenja otvorenih javnih prostora.
Ako Županijska skupština do kraja ove godine na nekoj od svojih sjednica donese odluku o izradi plana, on, prema Grabićevoj procjeni, može biti usvojen u 2011. godini, nakon provedene potrebne procedure.
Ono što se sada čeka, kako bi se konačno počeo raditi prvi u povijesti dokument ove vrste za Marjan, jest zamolba Grada da se na sjednicu Skupštine uvrsti točka dnevnog reda o izradi PPPPO-a.

Mrčić prihvatio tekst odluke
Kako bi se ubrzao proces donošenja PPPPO-a, Društvo ‘Marjan’ je u suradnji sa stručnjacima izradilo tekst odluke o njegovoj izradi, jer, navodi Grabić, urbanistička služba Grada to nije učinila. Tekst odluke prihvatio je i Niko Mrčić, ravnatelj Županijskog zavoda za prostorno uređenje, te je sada na Gradu da se “izbori“ za mjesto u dnevnom redu jedne od idućih sjednica Skupštine.

Sapunar: Plan nije na Skupštini
Prema informacijama koje smo dobili od Petroslava Sapunara, predsjednika Županijske skupštine, materijal o izradi Prostornog plana za park-šumu Marjan još nije došao do njega, te je sigurno da se neće naći na dnevnom redu sljedeće sjednice Županijske skupštine koja je zakazana za utorak, 19. listopada.
– Ako je gospodin Niko Mrčić dobio taj dokument, znači da je u prostorni plan postupku izrade, ali ja ga još nemam iz razloga što meni na stol dolaze samo gotovi i već pripremljeni materijali – kazao nam je Petroslav Sapunar.

Piše: Nikolina Lulić